Linkovi
Fotogalerija Čaje
Karta Ivankova
Karta Župe Solakova kula
Barunčići -rodoslovno stablo



|
Do sada sam bio čajo

614 puta


wave OBAVIJESTI party

Čajo Paško


nedjelja, 27.07.2008.

Osvrt na 500-to čajevanje

Na početak posta
.
Malo po malo, subota za subotom, mjesec za mjesecom, godina za godinom...i evo prođe i 500-to
čajevanje.


Naime, 05.srpnja 2008. godine , pred kapelanom Krešimirom Jukićem u Župnoj crkvi "Sv. Ivana Krstitelja" u Ivankovu, svoj brak su vjenčanjem okrunili mladoženja Nikola Ljoljo iz Ivankova i mladenka Maja Šamukić, također iz Ivankova.


Svatovi su održani u svečanoj dvorani za svatove "Laura" koja se takoder nalazi u Ivankovu, na Gorjanskom ritu ili kako se u novije vrijeme kaže na "Đukinom stanu".


Za čaju svatovi, koji se gotovo po ničem ne razlikuju od ostalih, osim po jednoj maloj sitnici. Ovo su našem čaji Pašku Barunčiću, bili 500-ti svatovi


Stvarno brojka od koje čovjeku staje dah i htio to priznati ili ne podvig vrijedan svake pažnje. A bilo je to jako davno ,kada je čajo po prvi puta uzeo preteču današnje svoje sjekirice u ruku, na glavu stavio čaušku kapu i krenuo stazom za koju ni u snu nije mogao sanjati da će doći do 500-ti puta, a ako Bog da i dalje.


Da, prvi puta ,je to bilo 25.09.1971. godine, kada su brak sklapali sada pokojni Petar Galić iz Ivankova i čajina sestrična Sofija Barunčić, također iz Ivankova, zatim su opet prolazile subote, nizali se svatovi pa je 100-ti puta bio čajo opet u Ivankovu i to mladencima Stanislavu Staniću i Janji Stjepanović, dana 25.05.1985. godine.Opet je vrijeme prolazilo i na samom početku Domovinskog rata u RH, točnije 12.01.1991.godine, Paško je bio čajo po 200-ti puta, i to mladoženji Peri Kolobariću iz Ivankova i mladenki Mari Vasilj iz Vođinaca. Nakon toga datuma opet subota za subotom ,... i dolazi dan 30.05.1998.godine, kada čajo upisuje 300-te svatove. I taj puta mladoženja Bosiljko Stjepanović, bio je iz Ivankova, a mladenka Antonija Petričević iz Vođinaca. 400-te svatove,čajo je proslavio u sali za svatove "Ivanov dvorac" u Ivankovu, a mladoženja Hrvoje Stepić, bio je iz Andrijaševaca, dok je mladenka Gordana Stjepanović, bila Ivankovčanka.

Ovi 500-ti svatovi su za čaju jubilarni i po tome što planira i on svoju obljetnicu čajevanja proslaviti u krugu svoje rodbine i prijatelja , i to , ako dragi Bog da, dana 30. svibnja 2009. godine.



U Ivankovu, 27.srpnja 2008. godine.


srijeda, 23.07.2008.

Što drugi pišu o čaji?

Na početak posta
S obzirom da je u zadnje vrijeme ivankovački čajo Paško Barunčić sve više zastupljen u medijima u RH, kako zbog čauškog posla koji obavlja, prvenstveno iz ljubavi, a potom i iz hobija, tako i zbog sve veće angažiranosti kao člana Kulturno umjetničkog društva „Ivan Goran Kovačić“ iz Ivankova, donosim vam neke„linkove“, na članke , medija koji su objavljeni o tom čaji:

„Kada ne bude šokačkog čaje, neće biti ni slavonskih svatova“
- Članak objavljen u časopisu Jutarnji list, regija Slavonija i Baranja, dana 31.03.2008. godine, Mladena Obrenovića/EPEHA


„Bio jednom jedan čajo, a zvao se Paško,…“
- Članak objavljen u Informativno političkom listu Glas Slavonije, dana 01.12.2007.godine, autorice Marijane Ban



„Faljenis kume …“
- Članak objavljen u časopisu Vinkovački list, petak, 20. travnja 2007. , autorice Anete Pšihistal



„Sve se čaje okupiše 2008.“
- Članak objavljen na web stranici Općine Ivankovo, dana 31.03.2008.godine



„Ivankovački čajo vodio čak 468 svatova u 36 godina.“
- Članak objavljen u časopisu Jutarnji list, regija Slavonija i Baranja, dana 23.04.2007. godine, Mladena Obrenovića


„Sve se čaje okupiše “
- Članak objavljen na web stranici dnevnog časopisa Vjesnik, dana 01.04.2008. godine





ponedjeljak, 21.07.2008.

42. međunarodna smotra folklora u Zagrebu

Na početak posta





I ove godine, u vremenu od 16. do 20. srpnja, u Zagrebu, održana je 42. međunarodna smotra folklora – tradicionalna kulturna priredba, koja okuplja izabrana folklorna društva iz Hrvatske te folklorne ansamble iz Europe, Afrike, Azije, Južne i sjeverne Amerike. *

U sklopu ove smotre folklora , u petak 18.07.2008. godine s početkom u 21.00 sat, u Gradecu (Gornji dio grada Zagreba), održana je svečana priredba “ Govorimo i pjevamo hrvatski “, u kojoj su nastupila brojna folklorna društva iz Republike Hrvatske , kao i sudionici – pojedinci, koji su predstavili raznolikost hrvatskih dijalekata i lokalnih govora, kroz razne situacije ,iz života.

Tako je , govorni dijalekt, osobnost, nošnja,…, najvećeg slavonskog sela u Županiji Vukovarsko-srijemskoj, sela Ivankova, predstavljen kroz nastup dvojice sudionika – pojedinaca, aktivnih članova Kulturno umjetničkog društva „Ivan Goran Kovačić“, iz Ivankova, čaje PAŠKA BARUNČIĆA – maloga i „čaje juniora“ TOMISLAVA CERANČEVIĆA.

Oni su u svom nastupu, odjeveni u tradicionalnu narodnu nošnju sela Ivankova, uz šešir, torbu, peškir, čekić i čuturicu ( obilježja čaja iz Ivankova), nazočnim mnogobrojnim gostima, na stari, tradicionalni, izvorni način, navijestili svatovski običaj, početka prikazivanja darivanja mladenaca u svatovima, kada prvi kum „pripoznaje“ mladence:


„ Faljen Isus, kume, stari svate i domaćine,
svi svatovi,
uzvanici, divandžije, nabiguzice,
pendžeraši, busijaši, tarikreč
i svi ostali.

Evo, naši prvi kumovi, debeli kumovi,
pripoznaju naše mladence
sa dva velika dukata.

Svima na glas, mladencima na dar.
Našim kumovima fala,
a vi živi bili i potrošili !“


Link za pregled Video isječka kojim je najavljujeno sudjelovanje
čaja Paška i Tomislava na 42. MSF:


Na ovaj način čajo Paško Barunčić, u svojoj čauškoj karijeri , najavio je već preko 500-tinjak darivanja mladenaca.

Da se ovaj običaj ne zaboravi , čajo Paško, bio je i jedan od glavnih inicijatora kulturne manifestacije „Sve se čaje okupiše“, koja se od 1999. godine , održava u selu Ivankovu, u organizaciji KUD-a „I.G.Kovačić“ iz Ivankova, a sve s ciljem očuvanja i predaje tradicije na mlađe naraštaje, što je na ovogodišnjoj 42. međunarodnoj smotri folklora u Zagrebu pokazao i „čajo junior“ Tomislav Cerančević.

Obojici sudionika – pojedinca, 42. međunarodne smotre folklora održane u Zagrebu, čaji Pašku Barunčiću – malom i čaji „junioru“ Tomislavu Cerančeviću, dodijeljena je „Zahvalnica za sudjelovanje i stvaralački doprinos“, na imenovanoj smotri folklora.

U Ivankovu, 21. srpnja 2008.godine

čajo : Paško Barunčić - mali


petak, 18.07.2008.

Kako je počelo ?

Na početak posta

               U slavonskim svatovima sve oči su uperene na mladu i mladoženju , ali čovjek kojeg se najviše sluša je voditelj svatova, čajo , čavo, kapetan ili čauš , kako ga već zovu u pojedinom kraju. To mora biti okretan, pričljiv i snalažljiv čovjek, čija je briga, u dogovoru s domaćinom i kumom, kompletna organizacija svečanosti, od okupljanja gostiju, odlaska po kuma i po mladu, pa do vjenčanja u matičnom uredu ili u novije vrijeme u crkvi, briga oko satnice, odlazak s mjesta na mjesto, do vođenja proslave nakon vjenčanja. Čajina je briga sve što se u jednim svatovima događa, on mora povezati rad kuharica i konobara, brinuti o sviračima, voditi prikazivanje darova, paziti da nitko ne ostane gladan, ili žedan, a često zbrinjava i one koji su pretjerali s pićem.


               Njemu se obraćaju svi, od fotografa, matičara, svećenika, kuma, domaćina,… On brine kada treba početi ples s mladom, kada mlada mora sjesti, kada će baciti buket iza sebe i kada će mladoženja rezati tortu. O čajinim sposobnostima često ovisi raspoloženje u svatovima, zadovoljstvo gostiju, a od njega očekuju sreću za mladence i što manje neuspjelih brakova.


Kako sam postao čajo ?

               Prema običaju čajo bi trebao biti netko iz rodbine, ali ljudi se često ustručavaju , ili nisu pričljivi, pa je vremenom postao običaj da se za vođenje svatova zovu određeni ljudi koji su se ranije pokazali kao dobri voditelji i zabavljači.


               Ja se sjećam, 1968. godine, u Ivankovu , su gostovali Gradišćanski hrvati sa svojim programom i oni su tom prilikom prvi puta javno otpjevali himnu “Lijepa naša Domovino”.


               Kada su to oni zapjevali na onoj bini kino sale u Ivankovu, vidio sam kako su mnogi u dvorani zaplakali. Gosti su bili građani Austrije i oni su to smjeli otpjevati. Sjećam se i puno naših ljudi koji se nisu ustali na našu himnu. Ti ljudi su nas kasnije proganjali cijeli život, iako su bili Hrvati.


               Taj događaj me toliko dirnuo da sam rekao svom prijatelju Petru Galiću, sada, na žalost pokojnom, da ću mu biti čajo, kada se on bude ženio , ali pod jednim uvjetom; da se prije večere izmoli Oče naš i otpjeva himna “Lijepa naša Domovino”, a on je rekao “ Važi ! “.


               Nije prošlo dugo, točnije 25.09.1971., Petar se ženio i to kćerkom mog bratića “Gizdavog”, Sofijom Barunčić. Ja sam održao riječ. Bilo je to burno vrijeme “hrvatskog proljeća”. Svatovi nisu bili veliki i ja sam kao čajo odlučio, molit ćemo se prije večere i pjevati himnu – rekao sam , ili ćemo pjevati ili nas neće biti. To se brzo pročulo po selu i tako su me ljudi počeli zvati za čaju u svatove, a ja sam uvijek postavljao uvjet da se prije večere moli i pjeva himna , ili nisam htio biti čajo. To se ponekad radilo i ranije, ali u strahu, po sobama i špajzama, kada su ljudi već bili supijani , a od tada, barem u Ivankovu, gdje sam bio čajo, uvijek se pjevala himna, čak i kad su se ženili komunisti.


Zbog takve odluke bilo je i problema …

               To je bilo dosta hrabro u to vrijeme Savke i Tripala. Zvali su me u stari SUP, u ured “državne bezbjednosti” , tamo pored hotela i ispitivali. Pravio sam se naivan i govorio da državnoj himni ( “Hej slaveni”), nije mjesto u jednim seoskim svatovima, već samo na velikim priredbama, stadionima i državnim susretima. Za nju bi sviranje u svatovima bilo degradirajuće, a našu republičku već možemo svirati u svakom selu,… Uglavnom sam dobro prošao.


               Moj prijatelj Petar Galić nastradao je u Nuštru, tijekom Domovinskog rata u RH, jer je naišao autom na minu; žao mi je što nije ovo doživio, ali doživjeli su slobodnu Hrvatsku njegova žena i sinovi…


               Danas je puno lakše biti čajo. Ja se tada nisam plašio, jer nisam imao što izgubiti. Bio sam bez roditelja od dvije i pol godine, a sve što smo imali ostalo je u Bosni.


I tako sam krenuo…


               Do sada sam bio čajo u 501 svatovima, o čemu vodim evidenciju.Moram se pohvaliti da imam manje od 2,5 % rastavljenih parova. Znam da to nije moja zasluga, ali mi je drago da mladenci kojima sam bio čajo ostanu zajedno.


               Ne biram kome ću biti čajo, idem uvijek kada me ljudi pozovu, kada imam slobodan termin, zato i vodim to u rokovniku i nikada nisam iznevjerio onoga kome sam obećao. Tako se dogodilo da nekome obećam i budem čajo, a istovremeno budu svatovi nekome od mojih , za koje ranije nisam znao,…


               Ovo radim uglavnom jer volim i najčešće za to ne dobijem nikakav novac.


Od svatova koje vodim uglavnom tražim …


               Uvijek mi je krivo kada svirači na zahtjev svatova, posebno poslije ponoći, sviraju onu “šabačku” glazbu. Nekad prije večere pokušavam održati govor i dogovoriti se s mladima, koji to najviše forsiraju, da ne traže “ćirilicu”. To sam im govorio još za vrijeme “one države”, zbog čega sam bio pozivan opet u onaj SUP, te sam se ponovno izvlačio na šalu i naivnost,…Još nešto se promijenilo. Tek moja generacija je probila led i mi smo se prvi počeli ženiti šokicama. Ranije je to bilo strogo podijeljeno na “došlje” i “domaće”. Uvijek mi je bila želja i to stalno ponavljam od 1971. godine, da ne smijemo dozvoliti da nas dijele i zavađaju. Moramo biti jedno – hrvati, a ne Dalmatinci, Šokci, Bosanci i Hercegovci. Zna se kome je to odgovaralo. Zato sam uvijek bio protiv te glazbe,…


I eto tako, od 25.09.1971. godine, do danas , pa sve dok dragi Bog i zdravlje daju, Vaš čajo stoji Vam na raspolaganju , ali uz poznate uvjete,…. “



Vaš čajo:


Paško Barunčić - Mali




Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

- <$VrijemePosta$> - Komentari (<$BrojKomentara$>) - Isprintaj - #

  • <$TekstKomentara$> (<$AutorKomentara$> <$DatumKomentara$> <$VrijemeKomentara$>)
    Na početak posta
  •   srpanj, 2008 >
    P U S Č P S N
      1 2 3 4 5 6
    7 8 9 10 11 12 13
    14 15 16 17 18 19 20
    21 22 23 24 25 26 27
    28 29 30 31      

    Travanj 2015 (1)
    Kolovoz 2014 (1)
    Svibanj 2014 (1)
    Travanj 2014 (1)
    Siječanj 2014 (1)
    Rujan 2013 (1)
    Veljača 2012 (1)
    Svibanj 2011 (1)
    Travanj 2011 (1)
    Siječanj 2011 (1)
    Prosinac 2010 (2)
    Studeni 2010 (2)
    Kolovoz 2010 (2)
    Srpanj 2010 (1)
    Travanj 2010 (2)
    Siječanj 2010 (1)
    Prosinac 2009 (1)
    Listopad 2009 (1)
    Rujan 2009 (1)
    Kolovoz 2009 (1)
    Srpanj 2009 (1)
    Lipanj 2009 (2)
    Svibanj 2009 (1)
    Ožujak 2009 (3)
    Siječanj 2009 (1)
    Prosinac 2008 (1)
    Studeni 2008 (3)
    Kolovoz 2008 (2)
    Srpanj 2008 (4)
    Vaše prijedloge i dr.... ?
    Pošaljite mi na mail ! wave


    Kontakt podaci


    - Paško Barunčić - mali
       Ivankovo, Gorjani 220

    - tel: 00385 98 9780 500
    - tel: 00385 32 379 076
    - e-mail : barun501@gmail.com
    - blog : www.cajopasko.blog.hr