Linkovi
Fotogalerija Čaje
Karta Ivankova
Karta Župe Solakova kula
Barunčići -rodoslovno stablo



|
Do sada sam bio čajo

614 puta


wave OBAVIJESTI party

Čajo Paško


ponedjeljak, 18.08.2008.

Čajo - objašnjenje riječi

Na početak posta


Čajo Paško u svatovskoj odori


Čajo je voditelj svatovskog protokola

               Brak je, u pravnom smislu, zakonom uređena životna zajednica muškarca i žene. U Republici Hrvatskoj, pogotovo u zadnje vrijeme, sklapa se kršćanski brak koji započinje vjenčanjem u crkvi pred svećenikom i najmanje dva svjedoka (kumovi).

               Zbog značenja braka, kao temeljnog odnosa u životu čovjeka, ženidbenim se običajima pridaje izuzetan značaj, zbog čega svatovi sa svim popratnim običajima , imaju svoje posebnosti u našem narodu i obavlja se prema ustaljenom redu. U ovim krajevima baštinimo običaje iz prijašnjih vremena, čime se ženidbi daje posebni tradicionalni, folklorni značaj.

               Mladenci (mladoženja i mlada) , glavni su akteri na svadbenoj svečanosti, ali svadbu čine svatovski običaji.

               Prije same svadbene svečanosti, mladenci dogovore dan i mjesto vjenčanja, izaberu vjenčanicu, prostor u kojem će se odvijati svadbena svečanost, izaberu svirače, pozovu uzvanike i goste, izaberu svatovski meni, kolače, torte,…a također izaberu i pozovu i čaju, odnosno voditelja protokola svatova, kakvog su mladenci ranije dogovorili i utanačili.

               U raznim dijelovima Hrvatske i susjedne Bosne i Hercegovine, jednu od važnijih svatovskih uloga , osobu po nazivu čajo drugačije nazivaju: čauš, čavo, kapetan, čale, oberšicer, ceribaša, buljubaša, barjaktar, vrtopicera, gonikobila , pušikobila..
Prema tradiciji čajo bi trebao biti netko iz rodbine mladenaca, ali ljudi se često ustručavaju , ili nisu pričljivi, pa je vremenom postao običaj da se za vođenje svatova zovu određeni ljudi koji su se ranije pokazali kao dobri voditelji i zabavljači.

               U slavonskim svatovima sve oči su uperene na mladu i mladoženju , ali čovjek kojeg se najviše sluša je voditelj svatova, čajo.

               To mora biti okretan, pričljiv i snalažljiv čovjek, čija je briga, u dogovoru s domaćinom i kumom, kompletna organizacija svečanosti, od prihvata pozvanih gostiju, odlaska po kuma i po mladu, pa do vjenčanja u matičnom uredu ili u novije vrijeme u crkvi, briga oko satnice, odlazak s mjesta na mjesto, do vođenja proslave nakon vjenčanja. Čajina je briga sve što se u jednim svatovima događa, on mora povezati rad kuharica i konobara, brinuti o sviračima, voditi prikazivanje darova, paziti da nitko ne ostane gladan, ili žedan, a često zbrinjava i one koji su pretjerali s pićem.

               Njemu se obraćaju svi, od fotografa, matičara, svećenika, kuma, domaćina,… On brine kada treba početi ples s mladom, kada mlada mora sjesti, kada će baciti buket iza sebe i kada će mladoženja rezati tortu. O čajinim sposobnostima često ovisi raspoloženje u svatovima, zadovoljstvo gostiju, Jednom riječju mora biti „majstor svog zanata“.

               Svojim primjerom, veselošću i tempom on daje ton općem svadbenom veselju i raspoloženju. Mora biti sklon šali, zezanju (i na svoj račun) i ne smije se ni na kakvu ”uvredu” naljutiti.

               U svatove dolazi uglavnom u narodnoj nošnji ( u ovom dijelu –slavonskoj), na glavi nosi šešir okićen dukatima , fazanovim i paunovim perjem, u jednoj ruci drži čuturicu zakićenu peškirom, a u drugoj zakićenu sjekiricu. To su simboli po kojima se čajo poznaje.

               Jednom riječju čajo vođenjem svadbenog protokola, zamjenjuje domaćina i u potpunosti između ostalih obaveza , preuzima i njegovu funkciju.



Čajina obilježja


Čajini simboli, koje nosi sa sobom prilikom obavljanja čajinog posla su:

  • Čajina čuturica - okičena šokačkim peškirom

  • Čajina kapa - okičena dukatima, fazanovim i paunovim perjem

  • Čajina sjekirica - okičena manjim peškirom ili krpenom salvetom

  • Čajina torba





Čajina čuturica


Čajina kapa
Čajina sjekirica

Čajina torba



srijeda, 06.08.2008.

Posjet rodnom kraju - selo Pajići

Na početak posta










Spuštanje prema Pajičkom groblju - klikni za veću sliku


Grob čajinog oca - klikni za veću sliku


Čajo s unukicom - klikni za veću sliku

Čajine unukice - klikni za veću sliku



               Evo, i ove godine, povijest se ponavlja...


               Sada već gotovo tradicionalno, prva nedjelja u mjesecu kolovozu, svake godine, namjenjena je za sastajanje članova raseljenih obitelji koje svoje korjenje vuku iz sela Barunčići, Pajići, Pandže, Antunovići, Rajiči,..., a koja sela pripadaju rimokatoličkoj župi Solakova Kula, koja se nalazi u R BiH, u predjelu između Jablaničkog i Ramskog jezera.


               Ovo okupljanje zaživilo je na inicijativu svećenika Ilije Miškića - Antunovića, koji i sam potječe iz iste župe, a koji danas svoju svećeničku dužnost, obnaša kao župnik u malom hrvatskom selu Kandija, u blizini Bugojna u R BiH. Sa okupljanjem se počelo 2002. godine.


               Cilj održavanja ovakvih skupova je posjet rodnom kraju, i barem na kratko okupljanje i druženje ljudi koji su nekad živjeli zajedno a sada se gotovo više i ne viđaju. Iseljavanje je prvenstveno potaknuto novim standardima života , a „točku na i „, stavio je nedavni rat u R BiH i protjerivanje hrvata s tog područja. Također, cilj je pokazati i mlađim naraštajima, gdje su živjeli njihovi preci, zapaliti svijeću na njihovim grobovima i pomoliti se za njihove duše. Mišljenja sam da je cilj okupljanja u potpunosti pogođen.


               Okupljanje se odvija na taj način što se u prijepodnevnim satima služe svete mise na grobljima u Pajičima, Pandžama i Rajičima, a potom se sav prispjeli narod okuplja na „Pajičkom Studencu“, gdje se druže, pričaju, sjećaju „starih vremena“, ručaju, pjevaju,…


               Kako i naš čajo Paško Barunčić – mali, potječe iz tih krajeva, točnije iz zaseoka Barunčići, koji pripada selu Pajićima, i on je dana 03. kolovoza 2008. godine iz Ivankova, krenuo u rodni kraj. Društvo su mu pravili sin, snaha i dvije unukice. A u Pajićima su im se priključili i čajina kćerka sa suprugom i dvije kćeri.


               Prije prelaska visećeg mosta preko jablaničkog jezera u Ostrošcu, i odlaska „ u brda“, navratilo se u selo Ovčari, nadomak grada Konjica, gdje je posjećena obitelj Ivana i Janje Ivanković. Nakon okrijepe , krenulo se prema Konjicu, a potom Ostrošcu, te kroz Glodnicu, Kostajnicu, Butrović Polje, Parsoviće do Župne crkve „Sv Ilije Proroka“ na Solakovoj kuli,a zatim k cilju putovanja groblju u Pajićima.


               Selo Pajići u ovom ratu, sravnjeno je sa zemljom, tako da u istom ne postoji niti jedna kuća s krovom, i jedini čvrsti objekt s krovom jest kapelica na groblju površine cca 4 metra kvadratna. Pomenuta kapelica, obnovljena je 2003. godine, inače ni ona nebi imala krova.


               Na groblju u Pajičima okupilo se oko 100-tinjak osoba, koje su nazočile svetoj misi u 11.30 sati, a koju je pod vedrim nebom služio svečenik Slavko Rajič, čiji korijeni također potječu iz Pajića.


               Nakon završene svete mise, zapalile su se svijeće na grobovima najmilijih, pomolilo za pokoj njihovih duša, a potom se puteljkom obraslim u korov uspelo do potoka „Pajičkog studenca“. Na studencu su se priključili posjetitelji razrušenih sela Rajiča, Pandža, Antunovića,… tako da je sada broj narastao na oko 200 duša. (muškaraca, žena i djece). Tu su svi posjedali na zemlju ,te u hladovini krošanja bukve , svi zajedno objedovali hranu, koju su ponijeli sa sobom. Prizor kakav je opisan u Bibliji.


               Ovaj posjet rodnom kraju, za našeg čaju bio je značajan, jer je i najmlađa unukica Ana ( stara 22 mjeseca ) , posjetila didin rodni kraj, zapalila svijeću na grobu pradjeda Luke i prabake Ivuše, a što su starije unukice to učinile već više puta prijašnjih godina.


               Ove godine, zbog neprohodnosti puteva, nije se išlo u Barunčiće, već su isti samo popraćeni pogledima s nasuprotnog pajičkog brda, a kroz koje poglede su ponovno oživjela sjećanja, uspomene na pjesme, priče, događaje i život , kakav se nekad živio u tim „pitomim krajevima“,


               Druženje se prekidalo u tim nedjeljnim, poslijepodnevnim satima, kada su svi prispjeli počeli kretati svojim kućama i obiteljima a što je sve i dragi Bog blagoslovio pravim kratkim ljetnim, pljuskom, kao da je htio i simbolično da na odlasku blagoslovi sve hodočasnike koji su došli na ovogodišnje okupljanje.


               To večer, Pajići, Barunčići, Pandže, Rajiči, Antunovići,… opet ostaše sami u iščekivanju slijedećeg susreta, kada će opet ta mjesta, barem na par sati, zaživiti, pjesmom, žamorom, cikom i veseljem.


               Kako bi se još jednom izrazila zahvala, inicijatoru ovakvih godišnjih susreta, raseljenih mještana ranije pomenutih sela, velečasnom Iliji MIškiću – Antunoviću, na povratku , svratili smo u njegovu župu Kandija, gdje se doista ima što vidjeti.


               U središnjem dijelu, na uzvišenju blista obnovljena župna crkva „Sv.Ilije“, koju je za Ilindan ove godine posvetio kardinal Vinko Puljić. Oko crkve nalazi se prekrasno travnato, pokošeno, cvjetno dvorište, koje se naslanja na župni stan.Tu smo pravo domaćinski pogošćeni od župnika Ilije Miškića, u nazočnosti njegove majke koja već više od dva desetljeća boravi u američkoj državi Kaliforniji.


               No sve što je lijepo kratko traje, tako smo nakon svega u samo nedjeljno predvečerje krenuli za Ivankovo, upisavši još jednu lijepu uspomenu na „Posjet rodnim Pajičima 2008. godine“.


čajo Paško Barunčić - mali

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

- <$VrijemePosta$> - Komentari (<$BrojKomentara$>) - Isprintaj - #

  • <$TekstKomentara$> (<$AutorKomentara$> <$DatumKomentara$> <$VrijemeKomentara$>)
    Na početak posta
  • < kolovoz, 2008 >
    P U S Č P S N
            1 2 3
    4 5 6 7 8 9 10
    11 12 13 14 15 16 17
    18 19 20 21 22 23 24
    25 26 27 28 29 30 31

    Travanj 2015 (1)
    Kolovoz 2014 (1)
    Svibanj 2014 (1)
    Travanj 2014 (1)
    Siječanj 2014 (1)
    Rujan 2013 (1)
    Veljača 2012 (1)
    Svibanj 2011 (1)
    Travanj 2011 (1)
    Siječanj 2011 (1)
    Prosinac 2010 (2)
    Studeni 2010 (2)
    Kolovoz 2010 (2)
    Srpanj 2010 (1)
    Travanj 2010 (2)
    Siječanj 2010 (1)
    Prosinac 2009 (1)
    Listopad 2009 (1)
    Rujan 2009 (1)
    Kolovoz 2009 (1)
    Srpanj 2009 (1)
    Lipanj 2009 (2)
    Svibanj 2009 (1)
    Ožujak 2009 (3)
    Siječanj 2009 (1)
    Prosinac 2008 (1)
    Studeni 2008 (3)
    Kolovoz 2008 (2)
    Srpanj 2008 (4)
    Vaše prijedloge i dr.... ?
    Pošaljite mi na mail ! wave


    Kontakt podaci


    - Paško Barunčić - mali
       Ivankovo, Gorjani 220

    - tel: 00385 98 9780 500
    - tel: 00385 32 379 076
    - e-mail : barun501@gmail.com
    - blog : www.cajopasko.blog.hr