614 puta
OBAVIJESTI 
Čajo Paško
nedjelja, 12.07.2009.
LIJEPA KATA
| Na početak posta |
Žvot je čudan, nekad vesel, nekad tužan. Još u prijašnjim postovima, na ovom tatinom blogu, pisao sam o pripremama, tjeku i osvrtu na tatinu veličanstvenu proslavu manifestacije "500. čajevanja i 1. susreta loze roda Barunčića", i činilo nam se da sreći nema kraja.
LIJEPA KATA Imao sam čudan cvijet, svima dobro znani, seljani ga lijepom Katom zvali. Nije cvao u proljeće , kao drugo cvijeće, već u jesen, kad su mrazi i kad zima kreće. Tad procvate lijepa Kata, moje čudno cvijeće. U mom vrtu cvala četrdeset ljeta. Svađali se i mirili često, ali zlobi , nikad nismo dali mjesto. Kad mraz 'oće cijeloga ga spali, baš u inat procvjetaju bokorići mali. Čak i snijegu pahuljice krade. sam' da cvijetu ljepšu boju dade, cvalo cvijeće,moje lijepe Kate. Prkosilo mrazu, snijegu iz inata. Kitila je staze moga vrta, u kojem je bila glavna cesta, što se nikad promijenilo nije, i kad pada i kad sunce grije. Peti srpnja dvije i devete, baš za ljetni' najveći vrućina, lijepu Katu pokosi mi ljuta zima. Vrt je ost'o di je dugo cvala, ali pust je bez njenog behara. Samo sunce na sred neba sije, da ledene vrhove mi grije, a sa neba Kata mi se smije. Čeka dane kad će opet cvasti, sve mi staze u behar urasti. U tom cvijeću skupa ćemo biti, Svaku tugu skupa prebroditi. Pjesma je posvećena supruzi Kati, opisanoj kroz cvijet Lijepe Kate, a na trajan spomen meni i djeci. Pjesma je dovršena dana 09.07.2009.godine u 00.35 sati.
|
- <$VrijemePosta$> - Komentari (<$BrojKomentara$>) - Isprintaj - #
| Na početak posta |