Evo kako već duže vrijeme nisam objavio niti jedan post na tatinom blogu, ovom prilikom, podjelit ću s vama još jednu pjesmu iz tatine neobjavljene zbirke.
Za inspiraciju ove pjesme poslužila je stara poljoprivredna alatka imena "budak", koju je tata u mladosti dosta koristio, kao i ostale težačke alatke, no s godinama, sve više zauzimaju mjesto u nekom čoškiću stare šupe.
BUDAK
Šta moj dado po avliji tuva,
sad po mraku, u to doba gluva?
Što sabire drlo oko kuće,
veka Boga u ambar ga vuče?
Nije drlo, nemoj mi to reći,
to je alat, trebalo ga steći.
Tražim budak, priprla mu drška,
pokisnut će i sagnjiti cila,
a za ruke, baš mi dobra bila.
Tak'i drva, eno puna šuma,
a ti kisneš u to doba gluva.
Nije tako sinko, sve se skupit mora,
u ajate unijet treba,
nikad ne znaš kakva može svanut zora.
E moj sine, mladoga si nosa,
nije dobro da u bašči i na šljivi
trunu srp i kosa.
Iz vodira treba istrest vodu,
brus sačuvat za kosidbu novu.
Grablje, vile, motike i drugo,
sve u ajat da bi ga sačuvo.
U ajatu radila su stara,
uspomene mojih mladih dana.
Sve sačuvaj i sretan ćeš biti,
jer ćeš i ti sinko ostariti.
Ispod pjesme tata je napisao slijedeći tekst:
Pjesma je puna simbolike i istine. Ljubomorno čuvam sva radila, oruđa i alate, jer me od samog djetinjstva kroz život prate. Kad starog težaka izda snaga, sve to prikupi u nekakve šupe i ajate, i ako ne na 'rastovoj gredi ili dasci, u zraku stavlja natpis:"Ovdje su ljubavi srca moga. Tu mi odmara umorna, stara duša težačka.»
Ovu krilaticu, tata je dao izraditi duborezom u dasci starog slavonskog hrasta, koja je krasila središnji luk slavonskog štaglja u tatinom dvorištu, tijekom proslave "500. čajevanja Paška Barunčića - Maloga", a koja je održana dana 31.05.2009.godine. Duborez je izradio , nažalost sada pokojni Ivica Lučan iz Ivankova, a na čijem djelu se i ovom prilikom najtoplije zahvaljujem.
Ivankovo, 30. siječnja 2010. godine Paško Barunčić - Mali
|