Poštovana rodbino, prijatelji i svi čitatelji ovog bloga!
Ovom prilikom želim Vas izvijestiti, barem u kratkim crtama o održanoj proslavi "500. čajevanja i 1. susreta roda Barunčić" , a koja je održana kao cjelodnevna manifestacija s početkom u kući čaje - domačina Paška Barunčića - malog, nastavila se ulicama sela Ivankova i mjesnoj crkvi "Rođenja sv. Ivana Krstitelja", te svečanoj dvorani Ivanov dvorac u Ivankovu, dana 31.05.2009. godine.
Ovu manifestaciju, tata je planirao dugi niz godina, i što je vrijeme više odmicalo, želja za manifestacijom je sve više rasla. No bila je to velika odluka koju je trebalo donijeti.Najveću psihičku potporu i poticaj, osim nas ukućana, pružio mu je bratić Mladen Barunčić (Ivin), kojem se i ovom prilikom zahvaljujem. Svekolika manifestacija bila je prvenstveno u organizaciji Paška Barunčića, a uz potporu članova uže njegove obitelji, uprave kulturnog umjetničkog društva "Ivan Goran Kovačić" iz Ivankova, te vlasnika svečane dvorane " Ivanov dvorac " iz Ivankova.
Manifestacija je zamišljena i ostvarena iz dva dijela, i to:
- proslave jubilarnog 500. čajevanja čaje Paška Barunčića - Maloga i
- 1. susreta roda Barunčića, no krenimo redom:
U dvorištu čaje Paška Barunčića - malog, neposredno pred samu manifestaciju bila su izložena sva radila i oruđa koje je jedno domaćinstvo u sada već daljoj prošlosti upotrebljavalo u obradi zemlje, pripremanju hrane za stoku,ili za sitne popravke u kući i oko nje. Sva izložena radila , bila su vlasništvo moga pokojnoga djeda,majčinog oca Stjepana Šimetića ( r. 1912 - 1997.), a koja je jednim dijelom i on naslijedio od svoga oca i predaka, dok je drugi dio nabavio i moj otac Paško. Bitno je za istači da je sa većinom tih radila radio moj djed Stjepan, kao i moj otac Paško. Tata je te alatke i druga oruđa ljubomorno čuvao od propadanja i "zuba vremena", puno puta ih prenašao , sklanjao i nadao se da će jednoga dana ponovno, barem na kratko ugledati svjetlo dana i svjedočiti o nekim prošlim vremenima seljačkog života na ovim područjima, što je ovom manifestacijom i ostvario.
Bilo je tu raznih alatki i oruđa:
- plug s ornicama za oranje zemlje
- konjska dupla drljača
- pluga za proaranje kukuruza
- konjski lenjir za sađenje kukuruza
- seljačka kola - koja su izrađena u Ivankovu 1952. godine od strane tadašnjih ivankovačkih kolara i kovača a po narudžbi djeda Stjepana Šimetića, ili kako su ga po selu zvali "Fajfera"
- alatke za svinjokolju ( vješala, stari stol "avštok", drvene šprice za kobasice, ...)
- kazan za rakiju
- selektor za ređenje pšenice ( tzv. trijer)
- stari krunjači za kukuruz
- alatke za izvoz drva iz šume ( drvena dizalica - vinta, ručne pile, sjekire, bradve,kajtajzli,...)
- drvena kolica ili tačke - napravljena 1848. godine
- drvena korita za pranje veša, pračak iz 1809. godine, ...
- stolarski stari alat ( pile, dlijeta, ručne bušilice, testere, makle, bradve,...)
- sitne poljodjelske alatke ( drvene i limene vile za sjeno, vile za repu, kose, grablje, srpovi,...),
i mnoge druge alatke, čijom upotrebom su preci, djed i otac svojim natapali ovu Slavonsku ravan.
Na glavnom luku štaglja u dvorištu, Paško je dao izraditi veliku hrastovu dasku u koju je Ivica Lučan urezao Paškove stihove: "Ovdje su ljubavi srca moga. Tu mi odmara umorna stara duša težačka. Paško Barunčić - mali, Ivankovo 2009." Ovim stihovima Paško je opjevao svoju ljubav prema svim tim alatkama i oruđima, koje su činile dio njegove mladosti.
Oko razmještanja alatki po dvorištu, stručnu pomoć su pružili mr.sc Ljubica Gligorević, voditeljica Etnološkog odjela Gradskog muzeja u Vinkovcima, te Ksenija Petričić i Mato Mataković, članovi KUD-a "I.G.Kovačić" iz Ivankova.
Na sam dan manifestacije, dakle 31. svibnja 2009. godine,oko 12.00 sati u dvorištvu čaje Paška Barunčića u Ivankovu započelo je okupljanje susjeda, rodbine i drugih uzvanika. U samom dvorištvu, uz snimatelje, susjede i rodbinu okupilo se i oko 50-ak članova KUD-a "I.G.Kovačić" iz Ivankova, odjeveni u narodne nošnje i u pratnji tamburaškog sastava "Baće" iz Ivankova. Također u dvorištu je nazočilo i 15 starih čaja, te 5 mladih čaja. Druženje, uz "švedski stol", kola, igre i plesove, trajao je do 14.00 sati, kada se počela formirati kolona i kada se pješice, kao u dobra stara vremena krenulo u svatovskoj povorci prema centru sela Ivankova.
Na čelu povorke od strane člana KUD-a, nošena je zastava Republike Hrvatske, specijalno izrađena samo za ovu priliku, a po ideji čaje Paška. Zastava je opšivena zlatnim rojtama, donjeg kraja isječenog u špiceve, na čijim vrhovima su se nalazile rojte, dok su u gornjem dijelu izvezene godine " 1971. - 2009. ", što predstavlja prvu i sadašnju godinu čajevanja. Iza zastave čajine unukice Lorana Panenić i Ines Barunčić, nosile su transparent s natpisom "Paško Barunčić - mali , 500. čajevanje i 1. susret roda Barunčić", a na kojem transparentu su slike čajinog šešira, čekića i ćuturice. Transparent je dizajniro i izradio Mato Mataković iz Ivankova. Iza transparenta, išlo je 5 mladih čaja odjevenih u nošnje, zatim slavljenik čajo paško Barunčić - mali, za njim velike čaje, članovi KUD-a " I.G.Kovačić" iz Ivankova u narodnim nošnjama, zatim svirači KUD-a. Iza istih, kretali su se članovi Paškove uže obitelji, rodbina, susjedi, prijatelji i potom na začelju kolone i drugi svirači , po imenu "Baje".
I tako, nakon mnogo godina, ponovno se Ivankovačkim šorovima zaorila svatovska pjesma, kao nekad davno prije.
Svatovsku povorku, koju je sačinjavalo oko 200-tinjak uzvanika, po starim šokačkim običajima, zaustavio je ispred svoje kuće u ulici Gorjani u Ivankovu, starosjedilac Đukica Cerančević sa svojom obitelji. Tu su svi učesnici svadbene povorke, od strane obitelji Cerančević, po starom šokačkom običaju, kao ispred kumove kuće, počašćeni obiljem rakije, vina i sode vode. Ispred kuće otpjevano je nekoliko pjesama te otplesano par kola. Ovom prilikom najtoplije se zahvaljujem članovima obitelji Cerančević, što je unatoč svim nedaćama i naporima počastila sve uzvanike i na taj način, barem na trenutak, oživila stare običaje. Nakon časti, istim redoslijedom povorka je uz pjesmu i zvuk tamburica nastavila pješice prema centru sela i crkvi "Rođenja sv. Ivana Krstitelja".
Po dolasku pred crkvu, svirači su se zadržali kod iste, a rodbina još nekolicina uzvanika, za čajom slavljenikom , uputila se na groblje do groba pokojnog Nike Barunčića (Perinog ). Na grobu je Paško Barunčić, rodbinu i sve druge nazočne, a bilo ih je oko 150, podsjetio na značaj i život sada pokojnog Nike. Tom prilikom spomenuo je na njegova dobra djela odgoja i brige oko sve siročadi iz zaseoka Barunčići , čiji se roditelji nisu vratili sa križnog puta, na njegov život u Barunčićima i Pajičima, te na posljednju želju da se sahrani na ivankovačko groblje, što je sam rekao rječima: " Došao sam u Ivankovo, da zauvijek ostanem s vama". Paško je naglasio da je posjeta Nikinog groba, simbolična posjeta Pajičkog groblja iz tatinog rodnog kraja, odavanje dužnog pijeteta prema svima onima našima dragima precima što su sahranjeni na drugim grobljima u Bosni i Hercegovini, ili drugim dijelovima ovog svijeta, kao i svima onima koji se nikada nisu vratili iz Blajburga i križnoga puta, čije kosti su orlovi i druge zvjeri razvukle. Govor je bio prepun emocija, boli, uspomena i sjećanja na drage nam pokojnike. Tijekom govora mnoge oči sudionika okupljenih oko Nikinog groba, zasuzile su. Nakon govora i paljenja svijeće od tada najstarije nazočnoga Ivana Barunčića ( Matinog) - Bleje i najmlađeg nazočnog Marka Barunčića ( Milanovog ) - Ćutin, starog samo 9 mjeseci, župni vikar Krešimir Jukić, blagoslovio je grob Nike Barunčića i svih drugih pokojnika. Nakon blagoslova svi uzvanici uputili su se u crkvu "Rođenja sv. Ivana Krstitelja" u Ivankovu, gdje je u 16.30 sati služena sveta misa.
Svetu misu predvodio je župnik ivankovačke župe "Rođenja sv. Ivana Krstitelja, svečenik Stjepan Krekman, a koncelebrirali su svečenici Vlado Mikrut, župnik župe u Bošnjacima i svečenik Borislav Romić, sadašnji župnik mjesta Lovas.Tijekom propovijedi, a i u svojim govorima i obraćanjima svečenici Stjepan , Vlado i Borislav, čestitali su čaji Pašku na do sada postignutom broju čajevanja, te zahvalili dragom bogu na talentima koje je Paško dobio i koji mu pomažu da sačuva stare svatovske običaje i očuva ih od zaborava.
Nakon odslužene svete mise, na travnatoj padini ispod crkve fotograf Dražen Bota, iz auto dizalice obavio je fotografiranje svih uzvanika nazočnih na svetoj misi, a potom je svatovska povorka , istim redoslijedom ulicama Bošnjaci, Rojičani i Grac, krenula prema svečanoj dvorani "Ivanov dvorac" u Ivankovu. Tijekom prolaska pomenutim ulicama ljudi su pljeskali i začuđeno gledali kolonu, a svih 20-ak i više čaja nudili su promatrače rakijom iz svojih čuturica. Slika za koju mlađi i neznaju da je postojala.
Na ulasku u svečanu dvoranu "Ivanov dvorac", preko praga, od strane članova KUD-a, postavljena je tzv. Sava ( drveno korito s vodom) a u koje se moralo ubaciti nešto sitnog novca da bi kuharice dozvolile ulazak u salu. Po ulasku u salu i smještanja gostiju, započet je službeni protokol.
Prvo su uz prigušeno svjetlo, mlade čaje sa upaljenim svjetlima , u salu svečano uvele slavljenika čaju Paška Barunčića- malog, a potom su i preostale čaje zauzele središnji dio svečane dvorane, ispred mladenačkog stola, koji je bio postavljen i opremljen u starom šokačkom stilu , a dok su mladence glumili članovi KUD-a. Nakon toga čajo Paško Barunčić - mali , popeo se na oborak, te prigodnim govorom pozdravio sve nazočne goste, rodbinu i uzvanike. Nakon toga čajo Paško, kratko je rekao kada i kako je počeo biti čajo , ( o čemu je već pisano na ovom blogu u prijašnjim postovima ) , a potom je čajo Paško simbolično darovao nazočne slijedeće uzvanike:
- župana Županije Vukovarsko-srijemske gosp. Božu Galića i načelnika Općine Ivankovo, gosp. Branka Galića, sa po jednom unikatnom čajinom sjekiricom okičenom šokačkim peškirom, a na koju sjekiru je ugravirano "P . B. , Ivankovo, 2009.
- svih pet mladih čaja, sa unikatnim čajinim sjekiricama i fazanovim perjem, pri čemu im je zaželio da nastave tradiciju čajevanja
- mr.sc.Ljubicu Gligorević, s jednim tkanim šokačkim peškirom.
Nakon primljenih skromnih darova, svatko od darivanih, zahvalio je slavljeniku čaji Pašku, a potom mu zaželio još dosta čajevanja i uspješnog očuvanja svatovskih običaja. U govorima župan Božo i načelnik Branko, prisjetili su se svojih svatova, jer je obojici tata Paško bio čajo , kao i još devetorici mladoženja prezimena Galić.
Zatim je čajo nastavio sa darivanjem svoga sina Luke, kćeri Anice, Marka i Maje Buranji - vlasnika svečane dvorane " Ivanov dvorac" i KUD-a "I.G.Kovačić" iz Ivankova i to slikama svoga portreta u stojećem položaju u čajinoj odori ( rad slikara Gorana Lukića iz Vinkovaca). Po primanju darova u svojim govorima sin Luka zahvalio se svima nazočnima na odazivu na ovu manifestaciju, kao i onima koji su svoj ne dolazak opravdali. Također je zahavlio tati na tome što je prvi uspio okupiti veći dio rodbine, potomaka moga pradjeda Pere Barunčića i njegovih sedam sinova i jedne kćeri. Vlasnik svečane dvorane Ivanov dvorac, Marko Buranji u svojoj zahvali rekao je da će slika biti izvješena u njegovoj dvorani i da će biti skinuta sa zida onda, kada netko drugi bude više od 500 puta čajo.
Tim darivanjima i govorima, završen je prvi dio proslave, nakon čega je uzvanike sa par pjesama zabavio glazbeni sastav " Prijatelji" iz Jarmine.
Nakon par trenutaka, čajo Paško započeo je i drugi dio manifestacije, koji se odnosio isključivo na susret roda Barunčića.U uvodnom dijelu govora, Paško je upoznao uzvanike, da je naša loza stara oko 400 godina, da potječemo iz okolice Sinja, te da je staro prezime naših potomaka Stipić, a da se moj pradjed Pero Barunčić, prvi prozvan prezimenom Barunčić. Također je tom prilikom podsjetio na sve naše pretke i objasnio zašto je 2004. godine, dao izraditi rodoslovno stablo, a koje se nalazi kod mene u kući.
Nakon pokazivanja orginalnog rodoslovnog stabla obitelji Barunčić, tata Paško je najstarijim nazočnim potomcima sedam sinova i jedne kćeri moga pradjeda Pere Barunčića, uručio po jedan plakat ( repliku) orginalnog rodoslovnog stabla, dok je svima ostalioma također omogućeno da i za sebe i svoje potomke ponesu po jedan primjerak istog stabla.
Nakon izvršene podjele plakata sa rodoslovnim stablom obitelji Barunčić, tata Paško je podsjetio na uspomene na rodni kraj, selo Pajiće i zaseok Barunčiće. Tom prilikom uzvanicima je pokazao:
- stari drveni fenjer, koji je gorio u njegovoj rodnoj kući, kojoj se danas više nepoznaju niti temelji,
- stari ukrašeni štap - kojeg je nosio moj pradjed Paško Pandža ( otac tatine majke Ivuše Pandža ), u kojeg je urezano ime majstora koji ga je izrađivao , kao i godina izrade ( Ivan Drežnjak 1937. god ),
- ključ od ambara iz Barunčića. Tim govorom nabijenim strašnim emocijama završen je i službeni protokol proslave 500. čajevanja i 1. skupa loze Barunčića.
Nakon toga pred svima nazočnima čajo Paško predvodio je molitvu i po 524 puta u njegovu čast glazbeni sastavi "Prijatelji" iz Jarmine, "Baje" iz Slakovaca i "Baće" iz Ivankova zasvirali i zapjevali su himnu "Lijepa naša domovino", nakon čega je uslijedila večera.
Tijekom večere, voditeljica večernjeg programa gospođica Ksenija Petričić, pročitala je neke od zanimljivosti iz tatinog čajinog života. Tom prilikom napomenula je da je:
- bio čaju sadašnjem županu Županije Vukovarsko srijemske, gosp. Boži Galiću,
- bio čajo sadašnjem načelniku Općine Ivankovo, gosp. Branku Galiću,
- njegovu čuturicu u rukama imao sada pokojni papa Ivan Pavao II, 12.06.1994.godine, kada se ženio moj bratić Ivan Jeić i kojega je vjenčao papa u Vatikanu,
- bio čajo braći Mentoru i Krešimiru Paljušaj iz Bogdanovaca, koji su zajedno imali svatove i ženili dvije setre Barić iz Ivankova,
- i još neke zanimljivosti.
Oko ponoći, simbolično je prikazano darivanje mladenke , kao i samo darivanje mladenaca, a potom je ispred svečane dvorane "Ivanov dvorac" zapaljena čobanska vatra, oko koje su se okupile sve čaje i pjevale stare čobanke pjesme, a potom se zabava nastavila do ranih jutarnjih sati.
Na proslavi je nazočilo 500 uzvanika.
Moram priznati da me je ova proslava doista oduševila , kao i gotovo sve druge uzvanike sa kojima sam razgovarao, a pogotovo sam sretan što se tati ostvario jedan, davno i dugo sanjani san i što mu je gotovo cijela javnost, i svjetovna i crkvena priznala zasluge u očuvanju kulturne tradicije i Slavonskih svatovskih običaja. Zbog svega toga, još jednom se zahvaljujem svim uzvanicima, organizatorima i sponzorima što su omogućili ispunjavanje želje moga oca , čaje Paška Barunčića - maloga i bili uz njega u proslavi njegovog 500. čajevanja i 1. susreta roda Barunčić.
Hvala Vam lijepa!
U Ivankovu, 03. lipnja 2009. godine, Luka Barunčić
|
OBAVIJESTI 
